Zemlja piva i dobre zabave Iskustvo sa studentske razmjene u Češkoj 2011.

Ante Erceg i moja malenkost smo, kao studenti 4. godine, otišli na razmjenu u Češku, točnije grad Brno, iako smo se svim silama trudili da to bude Prag. Za transport smo odabrali sezonsku autobusnu liniju Split–Brno koja ide jednom tjedno. Do odredišta smo putovali dobrih 14-ak sati – nadasve zamorno, ali dalo se izdržati.

Česi kao domaćini

Dočekali su nas na autobusnom kolodvoru, odveli nas na gradski kolodvor kako bi napravili pokazne karte (nisu pretjerano skupe) i tramvajem nas odveli u hostel. Bili smo smješteni u jednom od 8 hostela u Brnu, imena „Kounicova”. Pohvaljujem izrazito ljubazne domaćine, ali i sami doček koji je do zadnjeg detalja bio savršeno organiziran. Hostel kao takav je sasvim u redu, svaki kat ima zajedničku kuhinju, sobe su uredne, dvokrevetne. Jedina zamjerka je sto nismo imali vlastito kupatilo i wc nego smo ga dijelili sa susjednom sobom. No, hvala Bogu, uz dobre susjede ni to nije problem. Kako smo stigli dan ranije, ostatak smo dana proveli s domaćinima u pubu „The Best” koji će ostati upamćen po fenomenalnoj pivi. Svi smo se okupili na organiziranom tulumu dobrodošlice, ujedno i sastanku na kojem smo odabirali željene izlete (nužna nadoplata, naravno). Slijedila je večera (kvazišvedski stol) s nekim trećerazrednim vinom. No, veselje nije dugo potrajalo! Domaćini su obznanili da hrana nije bila gratis i da smo dužni platiti određenu svotu novca. S razlogom smo se naljutili jer niti u jednom trenutku o tome nismo bili obaviješteni. Istina, nisu neki novci bili u pitanju, ali ipak…

Studentski kampus u Brnu

Nakon što smo riješili sve troškove (večeru, izlete, studentsku iskaznicu, osiguranje u slučaju nezgode na poslu), imali smo slobodno vrijeme do idućeg jutra kada smo započeli s radom u bolnici. Kako je broj studenata bio velik, bili smo podijeljeni u tri bolnice u Brnu. Rano ujutro domaćin je došao po nas, odveo nas u bolnicu te nam pritom pokazao koji tramvaj koristiti i kada te kome se u bolnici javiti. Kolega Erceg bio je u drugoj bolnici na odjelu pulmologije, dok sam ja bio na odjelu interventne kardiologije. U njihovim zdravstvenim ustanovama sve to skupa malo drugačije funkcionira. Naime, na mom odjelu, točnije paviljonu, postoje pod-odjeli (aritmologija, koronarna, intenzivna, CATH LAB, dio za srčano dekompenzirane…) gdje su pacijenti podijeljeni prema osnovnoj bolesti i stanju. U principu kardiološki odjel im je solidan, ali ništa specijalno dobar kako se priča i koliko sam zapravo očekivao. Na mom odjelu se moralo raditi barem šest sati dnevno jer se, meni dodijeljena profesorica, čvrsto uhvatila posla. Kada sve to skupa sagledate, više smo gledali nego radili, ali ukoliko tražite neki posao, oni vam ga i dodijele. Tako smo mi auskultirali, čitali ekg, sudjelovali u kateterizaciji kod koronarografije.

Ostavite komentar

Vaše ime: (required)

e-mail: (required)

Poruka: (obavezno)

Pošalji komentar
css.php