Italija 2016.

Iskustvo sa studentske razmjene u Italiji – 2016.

Moja prva razmjena. Asocijacije koje imam na Siciliju prije prazmjene: pizza, pasta, sladoled, mafija, plaže, glasni Talijani. Asocijacije koje imam na Siciliju poslije razmjene: pizza, pasta, sladoled, mafija, plaže, glasni Talijani. I još hrpa nezaboravnih, smijehom zalivenih sjećanja.

U Facebook grupi koju su studenti iz Palerma još proljetos napravili za nas koji dolazimo na razmjenu, primjetila sam da je humor jednostavno njihov jezik, i pretpostavila da će biti zabavno. I nadmašili su moju pretpostavku.
Na dan polaska, nabijena iščekivanjem i radoznalošću, s koferom u ruci, avionskom kartom Split-Palermo u džepu i komentarima bližnjih „kud ćeš baš tamo u središte mafije“ u glavi, stigla sam u splitsku zračnu luku. Tamo sam upoznala Mirnu i Paulu, cure s riječke medicine, koje su se također zaputile u istu avanturu. Prvi doživljaj na aerodromu bio je otkazani let i sumnjivi napušteni ruksak koji se nalazio na sjedištu pored mene u čekaonici – mirisalo je na adrenalin koji me pratio idućih mjesec dana. Nakon što smo poletjele s hrvatskog tla, i to žive i čitave, a skoro pa još brže sletjele na kamen o koji se čizma spotiče, uhvatile smo prvi bus za centar Palerma. Tamo su nas dočekali talijanski studenti koji su nas tetošili idućih mjesec dana. Među njima je bio i Dario, dečko s kojim sam se dosta družila i koji je čitav mjesec bio naš taksist, turistički vodič, tjelohranitelj i ispunjavač želja. Na putu do hostela u kojem smo spavali prvu noć, prvo što sam zamijetila bilo je da prometni propisi ovdje ne vrijede. Semafor i pješački prijelaz su tamo doslovno ukrasi na cesti, auti su više-manje svi iskvrckani sa svih strana,a pješaci prelaze cestu gdje stignu. Ukratko, Siciljanci voze k’o budale. Moje drugo opažanje, kad smo stigli u hostel, bila je čistoća – odnosno njen nedostatak. Situacija te isprva šokira, a nakon par dana, kad počneš uživati u drugim stvarima, nešto s čime se možeš nositi. Sutradan ujutro smo se smjestili u „naš“ studentski dom, na rubu vrlo sumnjive četvrti, od milja zvane „naš ghetto“. Tamo je boravilo nas 82 studenata iz najrazličitijih kutaka svijeta, i još 40-ak talijanskih studenata koji su u tih mjesec dana davali sve od sebe da nam ne nedostaje baš ništa, u svako doba dana i noći. Unutar studentskog doma bila je studentska menza, mjesto u kojem nije bilo teško pretpostaviti što će svaki dan biti za ručak. Zaključila sam da je Talijanima tjestenina kao ostatku svijeta voda – bez nje ne mogu, i uvijek joj se iznova raduju.
Prvih par dana trajao je proces prilagodbe na komplimente, komentiranja i zračne puse koje svaka djevojkadobije u prosjeku svake 3 minute šetajući ulicom. Primjetila sam iznenađujuće šaroliku vjersku, nacionalnu i jezičnu populaciju.

Što se tiče bolničkog dijela moje razmjene, imala sam vježbe na odjelu hitne medicine, i to je bilo prvo mjesto na kojem sam se mogla uvjeriti da Talijani baš i ne znaju pričati engleski jezik. No unatoč tomu sam uspjela se sporazumjeti s doktorima koji su bili dragi, i uputili me u sve čari talijanskog espressa koji se ispija pod pauzama. Skupa samnom su igrom slučaja vježbe imale i djevojke s kojima sam se, osim Paule i Mirne, najviše zbližila: Marokanka Daoulat koja živi u Nizozemskoj, i Vanessa, koja je na razmjenu stigla iz Njemačke.
Talijanski studenti su pripremili stvarno zadivljujuć raspored obilazaka, putovanja i partyja, koji je ponekad bio toliko gust da nisam stigla ići u bolnicu prijepodne.Na partyju dobrodošlice su nam odlučili pokazati koliko zanimljiv će nam biti naredni mjesec. Par dana poslije smo išli u gradonačelnikovu rezidenciju gdje nas je gradonačelnik lijepo dočekao. Na sambuca partyju smo imali priliku piti sambucu na vrlo nov i neobičan način. Išli smo i u grad hramova koji je pokriven prašinom i izgleda kao da se nalazi vrlo daleko od civilizacije. Posjetili smo i Corleone, grad u kojem je nastala mafija, i gdje su snimane neke poznate scene iz kultnog „Kuma“. Za nacionalnu večeru su svi zaposlili svoje ruke i napravili jela koja su specifična za njihovu zemlju. Prije kuhanja večere je Dario odveo Mirnu, Daoulat i mene u nabavku namirnica koje su nam potrebne za kuhanje, i pritom na svojoj koži osjetio koliko dugačak i bolan proces kupovine zna biti za muški rod – naime, trajalo je par sati dok je Daoulat kupila svoju posljednju namirnicu.

Par dana poslije smo posjetili Cefalu – slatki gradić na sjeveru Sicilije koji mi je ostao u posebno lijepom sjećanju. Talijanima vrlo bitan praznik, Ferragosto, imali smo priliku dočekati u iznajmljenoj vili s bazenom, u kojoj su nas posjetili studenti koji su došli na razmjenu u okolne gradove. Brodom smo se zaputili i do Liparskih otoka u Tirenskom moru, koji su vulkanskog podrijetla i čije su plaže specifične po tom što su prekrivene crnim pijeskom. Na Toga partyju smo se zabavljali omotani u plahte, osjećajući se kao pravi Stari Rimljani. A pred kraj mjeseca, u Castelbuonu, gradiću u brdima gdje smo posjetili vinariju i kušali vina, uvjerila sam se u dotad nevjerojatnu činjenicu – da na Siciliji može nekad biti i hladno.

Budući da sam gurman, razmjena u Italiji je bila pravi raj za moje nepce. Pronašla sam slastičarnicu u kojoj sam jela najbolji sladoled u svom životu, i posjet njoj je bio ritual koji sam obavljala skoro svaki dan. Hrana koja se može kupiti na ulici je fantastična, od čega bih izdvojila arancinije i cannolije, razloge zašto su mi većinu vremena usta bila puna. Probala sam pizzu i tjesteninu na tisuću i jedan način, i zahvaljujući dobrim domaćinima, probala puno domaćih jela i pritom nisam bankrotirala.

Iako je vrijeme na Siciliji relativan pojam i obilježje Sicilijanaca je da previše kasne, mojih mjesec dana tamo je doslovno proletjelo. Sprijateljila sam se sa zanimljivim ljudima s kojima planiram ponoviti susrete i prisjetiti se smiješnih dogodovština i bezbrižnih dana kad nam je najteža odluka u životu bila na koju plažu otići i u kojem restoranu večerati. Sjećanje na Siciliju će mi zauvijek izazivati osmijeh na licu, i mislim da se svatko tko ima priliku proživjeti ono što i ja, ne bi trebao puno premišljati oko njenog iskorištenja.

Iva GrgićMedicinski fakultet u Osijeku

Ostavite komentar

Vaše ime: (required)

e-mail: (required)

Poruka: (obavezno)

Pošalji komentar
css.php