Rusija/Petersburg 2017.

               Ako treba izabrati jednu riječ kojom opisati Sankt Petersburg to bi svakako bilo „čaroban“, grad iz bajke, iz disneyevog crtića. Grad izgrađen na delti Neve, na otocima međusobno povezanima mostovima koji se noću otvaraju kako bi propustili velike brodove. Petar Veliki izgradio ga je kako bi bio prijestolnica Carske Rusije. Grad od 5 milijuna ljudi, čije stanovništvo uz starosjedioce čini mnoštvo Rusa iz cijele Rusije koji tu dolaze na školovanje, te mnoštvo stranaca koji tu studiraju i mnoštvo turista. To je grad raznih nacionalnosti i religija kao i sama Rusija, a Rusi se ponose time što zapravo nisu svi isti već su skup različitosti.

                Mjesec dana u gradu poput St Petersburga doslovno proleti te se nađeš kao smiljaš plan kako obići bar još jedan muzej, vidjeti još jednu crkvu i žališ što nemaš još koji dodatni dan da odeš na neka mjesta ponovo jer za neke stvari jedan posjet nikako nije dovoljan.

                Kontakt osobe uvijek raspoložene za druženje i udovoljavanje svih naših hirova, i svakako najviše korištene u svrhu prevodioca jer Rusima engleski nije najjača strana, nažalost često ni naši domaćini nisu baratali stranim jezikom toliko dobro, ali uz pomoć moderne tehnologije (google translatea) i najstarije tehnologije (ruku i nogu) dalo se sporazumjeti, a svakako je pripomoglo što su nam jezici dovoljno slični da se bar pokoja riječ razumije.

                Smještaj u Petersburgu nije bio vrhunski, daleko od toga, ali njegova savršena lokacija preko puta bolnice i dvije minute od restorana gdje smo ručali te 15 minuta od metroa nadoknadila je nedostatak udobnosti kreveta i loših kupaonica.

                Bolnica u kojoj smo odrađivali praksu nekoliko je puta veća od osječke, zapravo za primjer  samo  odjel urologije i nefrologije  ima zgradu od 7 katova samo za sebe. Prije ulaska u bilo koju zgradu svi, uključujući i posjete, moraju se preobuti u obuću samo za bolnicu ili bar staviti kaljače. Doktori su svi vrlo susretljivi i voljni pokazati sve što mogu, neki znaju engleski bolje neki lošije, neki uopće ne pričaju engleski, nažalost to je na nekim odjelima umanjilo kvalitetu prakse.

                U Rusiji je zabranjeno piti na ulicama i javnim površinama tako da su se izlasci uglavnom svodili na pivo u obližnjem baru, a ukoliko se partijalo stalno se moralo paziti na vrijeme jer hej, kad se mostovi dignu treba paziti na kojoj si strani jer do jutra ne ćeš moći prijeći, također metro prestaje voziti u ponoć tako da si uglavnom prepušten vlastitim nogama.

                Metro je glavni oblik kretanja jer je jako jeftin. Hodanje je drugi oblik ,rijetki su bili dani kad nismo prepješačili 10 km obilazeći nešto. Rusi su ljudi kojima hodanje satima nije nikakav problem tako da nakon nekog vremena uhvatiš njihov tempo i prepustiš se užitku umora na kraju dana.

                Kad smo kod Rusa, izrazito su točni, ne razumiju kašnjenje i razvlačenje što nama južnijim zemljama obično teško pada. Vrijeme u Sankt Petersburgu je kišno. Ljudi kažu da kiša pada u Londonu, ali to je zato što nisu bili u Sankt Petersburgu. Rijetki su dani bez kiše, tako da je kišobran stvar bez koje se ne izlazi iz kuće, i upravo zato se svaki sunčan dan cijeni više nego igdje drugdje.

                Hrana je vrlo zanimljiva u Rusiji , uz neizostavni boršč, tradicionalno jelo od cikle, svinjetine i različitog povrća, jedu različita variva od mesa i povrća koje oni zovu „supa“, no imaju sličnu hranu našoj najviše piletine i svinjetine. Piju puno čaja i kompota koji je neka vrsta soka.

                Social program se sastojao od svakodnevnih izleta i oblizaka St Petersburga i okolnih malih gradića, te od dvije velike vikend ekskurzije u Moskvu i Kareliju. Moskva oduševljava svojom impozantnom veličinom, dok je Karelia potpuno drugačija, područje graniči s Finskom te zato ima mnogo njihova utjecaja, a oba izleta oplemenjuju ovu razmjenu jer pokazuju koliko se različitosti može pronaći u Rusiji od carskog Petersburga,preko sovjetske Moskve, do divlje prirode Karelije.

                Rusija je jedno predivno iskustvo koje svakom preoporučam. Sankt Petersburg je grad u koji ću se rado ponovo vratiti, a poznanstva koja sam stekla i prijateljstva koja sam sklopila na ovoj razmjeni su neprocjenjiva kao i cijelo ovo iskustvo.

Kristina VorkapićMedicinski fakultet Osijek

Ostavite komentar

Vaše ime: (required)

e-mail: (required)

Poruka: (obavezno)

Pošalji komentar
css.php