Španjolska 2014.

Iskustvo sa studentske razmjene u Španjolskoj – 2014.

Prvi let avionom, prva razmjena, prvi posjet Španjolskoj. Nakon adrenaline rusha tijekom prvog polijetanja ikad, filmskog trčanja po lisabonskom aerodromu ne bi li uhvatile let za Sevillu, ponovnog uzlijetanja i konačnog stupanja na španjolsko tlo, dolazimo na glavni željeznički kolodvor u Sevilli kupiti kartu za Córdobu. ‘Hello, do youspeakenglish?’, upitah i istog trena uslijedi ne baš očekivano ‘No.’ Iako su nas prije puta upozorili na činjenicu da većina Španjolaca ne priča engleski, bilo mi je teško povjerovati da netko tko radi svakodnevno s ljudima iz cijeloga svijeta ne priča taj vrli jezik. Uz poznavanje osnova španjolskog, naučenih gledanjem meksičkih telenovela u djetinjstvu, i malu pomoć rječnika, uspijevamo kupiti kartu i nakon sat i pol vožnje vlakom, koji u usporedbi shž-ovskim pogonom izgleda kao spaceshuttle, dolazimo u Córdobu. Uslijedilo je upoznavanje s divnom kontakt osobom Carmen, gubljenje po ulicama Córdobe, neugodna spoznaja da smo Lucija i ja jedini incomingsi u rujnu i konačan dolazak u kuću koja će mi biti dom narednih mjesec dana. Dočekao me cimer Španjolac, jedan od njih četvero, inače student biokemije, koji još jednom potvrđuje pravilo o ne pričanju engleskog. Sutradan su nas odveli na odjel imunologije bolnice ‘Provincial’, upoznali sa osobljem, koje (gle čuda!) ne priča engleski i gdje smo narednih mjesec dana o PCR-u, ELISA-i, citometriji i inom slušali na španjolskom. Jako. Zanimljivo. Vrlo brzo saznajemo da, budući da smo bile jedine na razmjeni u rujnu, nema posebno organiziranog social programa, pa smo se same bacile u organizaciju. Tako smo tijekom tri vikenda uspjele posjetiti prekrasnu Granadu, nezaboravan Madrid i ne-baš-čistu, ali-ipak-lijepu Sevillu. U pomoć aplikacije BlaBlaCar uspjele smo pronaći prijevoz do Granade za samo 10 eura i cijeli vikend uživati u neobičnoj (i besplatnoj) cave turi (gdje smo razgledavali špilje u kojima žive cigani – plešu flamenco i imaju pse, koji vas napadaju dok vi pokušavate razgledavati; hipiji – njihove spilje prepoznajete po teglicama marihuane u dvorištu; i odmetnuti hipsteri – koji iako žive bez struje i vode, ipak nekako uspijevaju uhvatiti wifi signal na svojim apple računalima), pubcrawlu, apsolutno prekrasnim vrtovima i arhitekturi te najboljoj sangriji(uz koju dobijete besplatni tapas) u Španjolskoj. Jedan smo vikend ostale u Córdobi, budući da su nam naši dragi domaćini priredili BBQ druženje na terasi s divnim pogledom na staru jezgru grada i brdom homemadesangrije, a slijedeći dan smo mamurni pohodili Medinat-alzahru, očaravajući srednjovjekovni grad, udaljen svega petnaestak minuta od našeg smještaja. Tokom boravka u Córdobi, ali i naših vikend putovanja, upoznali smo hrpu novih divnih ljudi iz cijeloga svijeta. Definitivno najviše  vremena smo provele u irishpubuBanagher, gdje smo izlazile skoro svaki dan i upoznale što Erasmusovce što lokalce. Bile smo tamo toliko česte gošće, da su nam konobari, nakon svega desetak dana, znali imena. U dva smo navrata čak završile i na standup-u. Na španjolskom, naravno. Nije nam bilo smiješno. Moja nam je cimerica Meri, zgrožena činjenicom da smo od lokalnih specijaliteta probale uglavnom one alkoholne, dan prije odlaska priredila pravu španjolsku večeru, gdje smo imale priliku, između ostalog, probati prženi patlidžan s medom. (Fino je! Znam, i ja sam bila šokirana.) Sve u svemu, bilo je to intenzivnih, zabavnih i svakako nezaboravnih mjesec dana, toliko dobrih, da već sad planiram kako ću i nagodinu otići na novu razmjenu.

Marija DrljeMedicinski fakultet u Osijeku

Ostavite komentar

Vaše ime: (required)

e-mail: (required)

Poruka: (obavezno)

Pošalji komentar
css.php